.

Uzvratni dvoboj finala Kupa bio je kvalitetom igre ispod razine renomea Širokog Brijega i Željezničara,  ljepota igre je silno trpjela zbog tih 1:0 iz prvog susreta koji nisu natjerali Željezničara na veći rizik, a s druge strane, Široki Brijeg kao da je ostao rastrgan između dvojbe napasti ili, pak, strpljivo čekati na prigodu. Pritom, obrana Željezničara s lakoćom je rješavala brojna dugačka ubacivanja Širokog Brijega u izostanku kreacije vezne linije ili proboja po bokovima domaćih igrača.

U takvom odnosu snaga prigode na utakmici mogu se izbrojati na prste jedne ruke. Prvi je, zanimljivo, zaprijetio gostujući sastav u 4. minuti, no Čolićev udarac odlično je obranio Bilobrk. Vratar domaćih iskazao se i nakon Bekrićeva pokušaja s dvadesetak metara u 27. minuti kada je efektnom paradom izbacio loptu u korner.

Bogičević je kardinalno pogriješio u 34. minuti, darovao loptu Varei koji se odjednom našao „oči u oči“ s Gušom, no nije uspio nadmudriti vratara gostiju. Već tada se nekako moglo naslutiti da će domaći žaliti za ovom prigodom, a to se obistinilo u nastavku koji je manje-više bio preslikom prvog dijela susreta. Pokušao je Bloudek s izmjenama osvježiti i pokrenuti momčad, ali unatoč tomu izostao je pritisak, činilo se da Željezničar može koliko god treba vremena igrati na 0:0.

Ipak, tračak nade za Široki Brijeg ukazao se u 83. minuti nakon odlične Šilićeve akcije. Zakarić je, međutim, u izglednoj situaciji pokušao driblati Gušu, nije uspio u tomu, a iako se lopta još neko vrijeme „šetala“ kaznenim prostorom Sarajlija, krajnji epilog svega bio je samo korner. A slanje visokih lopti pred vrata Željezničara bio je Sizifov posao za Široki Brijeg...